Državni monopol nad obrazovanjem

Naletih jučer na zanimljiv članak na zdravstveniodgoj.com, koji govori o tome kako Velika Britanija pod prijetnjom fizičke sile uvjetuje sve škole da moraju provoditi satove rodne ideologije uz strogu zabranu podučavanja tradicionalnih vrednota:

U subotu 1. studenog, ministrica obrazovanja, gospođa Nicky Morgan, najavila je da će vjerske škole morati predavati rodnu teoriju, uključujući i ono što se odnosi na „prava homoseksualaca i potrebnog poštivanja braka između osoba istog spola“. Također, najavila je da će slati inspekcije u vjerske škole bez najave,  te ukoliko budu uhvaćene da predaju vjerski nauk protivan homoseksualnom „braku“ ili kritičan prema homoseksualnim činima, bit će odmah zatvorene bez dodatnih objašnjenja. U pokušaju da pokaže da nije protiv kršćana, ministrica je već poslala dvije inspekcije u židovske škole, davši im žuti karton koji ih je degradirao u „škole pod nadzorom“,  korak prije crvenog kartona, odnosno, zatvaranja.

Vjerujem da ova vijest užasava i zabrinjava svakoga tko iole naginje tradicionalnim / konzervativnim vrijednostima. Ali ovaj slučaj je samo manifestacija jednog puno većeg problema kojeg većina uopće nije svjesna.

wedontneednoeducation Nastavi čitati

Žunta nekad i sad

Ne znam kako se u drugim dijelovima Hrvatske to zvalo, ali mi u Dalmaciji smo to zvali “žunta”. To je ono kada biste otišli kod mesara, naručili pola kile teletine, i onda bi vam mesar na vagu nabacio još šaku mesnih otpadaka koje bi vam naplatio po cijeni teletine. Eh, ta dobra stara vremena! Nije bilo kao sada, da kupci biraju što će kupiti. To se zvalo “solidarnost”. Jer kako bi inače jadan mesar prodao mesne otpatke, kada bi ljudi mogli izabrati da ih ne kupe? Nije li pošteno da se onda svi solidaliziramo pa da svaki kupac da svoj doprinos u kupnji smeća? To su bila vremena, a ne ovaj današnji kapitalizam u kojem svatko gleda samo svoj sebični interes!

Razmišljajući malo o tome, a još se kao djete sjećam automatske kretnje mesareve ruke koji baca žuntu na vagu, ne mogu se oteti dojmu da je mesar tim činom dobivao puno više od puke monetarne dobiti. Činjenica da može postavljati svoje uvjete na koje kupac mora pristati davala mu je posebnu moć, pa i društveni ugled. Biti dobar s mesarom značilo je dobiti manju žuntu. Pa čak i onda, mesar bi s vremena na vrijeme nabacio malo više žunte nego inače, čisto da se zna tko je gazda. A sad na meritum stvari.

IMG_20141109_112911 Nastavi čitati

Prodaja indulgencija iz slobodnotržišne perspektive

Vrijeme je i za jednu “kontroverznu” temu. Riječ je o prodaji indulgencija ili oprosta, praksi koja je dugo vrijeme postojala u Katoličkoj crkvi i koju mnogi smatraju jednim od najvećih grijeha Crkve. Većina povjesničara se slaže da je upravo ta praksa bila okidač za reformatorsku akciju Martina Luthera koja je izrodila protestantizam. Ovdje se neću toliko baviti povijesnim i teološkim aspektima te prakse, već ću joj pristupiti – kako to ovom blogu i doliči – iz slobodnotržišne (libertarijanske?) perspektive. Za one koji nisu upoznati s katoličkim naukom o Čistilištu, a zanima ih, napisao sam i kratki teološki dodatak.

indulgences
Nastavi čitati

Kako zakoni o zaštiti potrošača štete potrošačima

Ovu temu sam već nekoliko puta obradio (1, 2), pa neka ovo bude samo kratka nadopuna. Neki dan pričao sam s jednim kolegom koji je proveo neko vrijeme u SAD-u. Pa se poteglo pitanje toga zašto su stvari u Europi toliko skuplje nego u SAD-u (recimo isti Appleov notebook u EU košta gotovo 50% više nego u SAD-u), kome je to u interesu, itd. Čitatelji već znaju da sam ja apsolutno protiv bilo kakvih carina, tarifa i naknada za uvoz. Kao što bi rekao Milton Friedman, “I am not pro-business, I am pro-consumer.”

consumer-rights

Ništa novo, ali jedna stvar mi je nekako posebno privukla pažnju. Udruge za zaštitu potrošača u Europi ponosni su na to kako su se izborile za to da svaki prodavač elektronike mora ponuditi jamstveni rok za svoj proizvod. U slučaju notebooka to je ni više ni manje nego 24 mjeseca (uzmite ovo sa rezervom, nisam provjeravao). S druge strane, u SAD-u kupac ima izbor želi li kupiti jamstvo (osiguranje) ili ne. Pa tako recimo za notebook od $500, kupac može kupiti jednogodišnje jamstvo za $30, ili dvogodišnje za $50.

I koja je onda tu točno uloga Zakona o zaštiti potrošača koji propisuje da svi proizvodi moraju imati jamstvo od 24 mjeseca? Samo to da će kupac imati manje izbora, tj. bit će prisiljen kupiti dvogodišnje osiguranje. Za konzumenta to znači da će cijene svih proizvoda biti oko 10% više, bez mogućnosti da preuzme rizik i možda si priušti proizvod koji pod ovim uvjetima ne bi mogao kupiti.

Zakon o zaštiti potrošača ne štiti potrošače. Štoviše, on im izravno šteti!

Treba li se tome više čuditi?

Čitam danas u Poslovnom dnevniku članak pod znakovitim naslovom Preživio sam socijalizam i potonuće brodova u ratu, ali teror države ne mogu. Priča se već po ne znam koji put ponavlja. Ogromna birokracija opravdava svoje postojanje tako da vrši teror nad ljudima koji unatoč svemu pokušavaju stvoriti novu vrijednost. Kada god razgovaram s nekim poduzetnikom, uvijek čujem iste priče koje se bez imalo pretjerivanja i s punim pravom mogu nazvati državni reket. Pa evo i još jedna takva priča.

lenko-garbin

Nastavi čitati

Koliko vam država otme na svakih 100 kn koje zaradite?

DOK VEĆINA hrvatskih radnika svojom plaćom smatra isključivo neto iznos – novac kojeg doista dobiju za svoj rad, malo je onih koji znaju koliko je poslodavac morao platiti državi, odnosno koliko im je država novca uzela od plaće, jer taj novac nikad nisu ni vidjeli.

Da bi svima bilo jasnije koliko im država uzima porezima, prirezima, doprinosima i drugim nametima, Index je napravio detaljnu analizu izračuna nekoliko razina plaća. Krenuli smo s minimalcem od 3.017,61 kuna bruto, a završili s neto plaćom od 40.000 kuna bruto koja je u rangu premijerove i ministarskih plaća…

Vjerojatno najbolji članak koji je index.hr ikada objavio! Pročitajte ga:

mojih_100_kn_naslovna3

 

Intervju s dr. Ivanom Pongračićem starijim

Dr. Ivan Pongračić, pravi konzervativac i po vlastitom priznaju “stopostotni austrijanac”, nedavno je boravio u Hrvatskoj, o čemu sam već napisao najavu. Tom prilikom razgovarao je i s novinarom Gojkom Drljačom. Rezultat tog razgovora objavljen je jučer, u subotnjem izdanju Večernjeg lista.

Slijedom okolnosti nisam uspio kupiti tiskano izdanje VL. Jedna osoba poslala mi je fotografije novinskih stranica pa sam ih odlučio učiniti dostupnima. Svakako preporučam i nadam se da će VL objaviti i online verziju članka.

ivan-pongracic-vl-1 ivan-pongracic-vl-2

 

Kako se boriti protiv diskriminacije?

Kolega s posla kojeg inače izuzetno cijenim i često volim čuti njegovo mišljenje o mnogim temama, jučer mi je mrtav-hladan rekao da bi, da se njega pita, uručio otkaz ugovora o radu svakom zaposleniku Sveučilišta koji vjeruje da je Marija začela po Duhu Svetom ili da je Isus hodao po vodi. Ili mu barem onemogućio reizbor u znanstveno-nastavno zvanje. Nije ni malo lako naći se u situaciji kada vam kolega u lice govori da bez obzira na to koliko se trudili, koliko znanstvenih radova objavili, na koliko konferencija držali pozvana predavanja i koliko kvalitetno odrađivali nastavu sa studentima… sve to ne vrijedi ništa ako se pri tome ne odreknete svoje vjere. Kako se prema takvim stvarima uopće postaviti?

stop-discrimination Nastavi čitati